Snaga pravnog poretka je u snazi pravosudnog sistema. Koliko je jedna drzava ozbiljna prvenstveno govori njen pravosudni sistem.
Cinjenica je da ma sta ko govorio, pravdao se da je pravosudje u potpunosti postalo partijska ispostava jedne stranke a to najbolje govori kada se recimo tuzilastvo bavi temama koje ni po drzavu ni po narod nemaju nikakakv znacaj sem zabavljanja naroda i skretanja paznje naroda sa pravih na bezvezne teme. Posle 10 godina neko se setio da se bavi temom ko stoji iza pobune "crvenih beretki". Sada ce to razresenje problema pobune "crvenih beretki" da pomogne ekonomsko i moralno stanje nacije.
Dali danas treba zaliti za otpustenim sudijama ili tuziocima. Ne. Jer ti isti ljudi u vecini su aktivno ucestvovali u pravosudju kakvo danas imamo. Dali sam za ove nove sudije i tuzioce. Nisam, jer znam da su to u vecini poslusni partijski ljudi. Dali ce biti napretka u pravosudju. Nece. Ako je tako menjajmo onda sve, od misljenja, tuzilaca, sudija, pravosudnog sistema.
Tuzilastvo je jedna grana pravosudja koja se posebno mora reformisati. Neshvatljivo mi je da neko donese odluku i da se prodaje imovina necija za koga se sumlja da je pocinio neko krivicno delo a da nikakva presuda nije donesena. Taj potez vec baca sumlju da je slucaj namesten. Normalno je da Sud donese Odluku o zabrani rasoplaganja imovine do konacnog okoncanja postupka ali ne shvatam ubrzanu prodaju. Svi koji su doneli odluku o prodaji imovine Sarica bez konacne presude Suda moraju da budu procesuirani. Kakva je razlika izmedju Sarica i njih. Nikakva.
Zamislite strucost drzavnog tuzioca kome Ustavni sud odbije predlog zabrane navijackih grupa jer te grupe nisu nigde registrovane kao udruzenja. Mislim da komentar nije potreban. Mislim da je pre potrebno razresenje tuzioca zbog nestrucnosti.
Sud za ratne zlocine nema iste arsine za zlocine koji su pocinjeni nad Srbima i zlocinima koje su pocinili Srbi. Zlocin je zlocin pa pocionio ga ma ko. Ovako ispade da Srbi nisu imali zrtava ili su te zrtve krive sto su ubijene a da su sve zrtve sa druge strane istinske zrtve nebitno je dali su to bili civili ili vojnici a ta logika apsolutno odgovara neprijateljima Srbije.
Za ovo maltretiranje porodica optuzenih za ratne zlocine u Hagu neko mora debelo da odgovara, dali takvi postupci postoje u zemljama nalogodavaca tog cina. Ne postoje i nikada nece postojati, niti postoji covek koji bi u tim zemljama opravdao ili ucestvovao u takvim postupcima.
Srbija prihvata ali ne cini revizije sudskih postupaka protiv Srba osudjenih u Hrvatskoj zbog ratnog zlocina. Navescu samo primer Jovana Bilica iz Civljana, Knin koji je osudjen na 12 godina koje je i odlezao a kao razlog u presudi mu je navedeno da je on ubio dvoje starijih Srba 25.08.1991 god. Svi Srbi iz toga sela znaju a verujem i da bi posvedocili samo da ih neko makar upita da to Jovan nije uradio nego hrvatski vojnik koji se danas nalazi u SAD a za koga verujem da je masovni ubica, mozda se i tamo u SAD bavi tim poslom danas.
Ovo je samo jedan primer nebrige Srpske drzave za pravu istinu i svoje drzavljane. Neko debelo mora da odgovara za Purdu sto ga stavio na listu Interpola ako on nije kriv a stavljen je na Interpol listu ili ako je kriv a pusten je nekakvim politickim dogovorom.
Sta je bilo sa nasim zrtvama na Kosovu i Metohiji. Koliko se secam podatke o trgovini organima je 2001 i 2002 Zoranu Djindjicu na stol dala tadasnja DB, danasnja BIA. Sta je on sa tim uradio a sta su ostali uradili koji su o tome odlucivali. Ko je od javnosti i sveta krio te podatke. Zasto nisu do sada pokrenuti postupci protiv drzavnih funkcionera koji su znali za tako monstruozne zlocine nad Srbima sa Kosova i Metohije a nisu reagovali i krili su istinu od sopstvenog naroda i svetske javnosti. Dali su oni prekrsili Zakon.
Svaku srpsku zrtvu u proslom ratu, apsolutno svaku srpsku zrtvu tuzilastvo mora da procesuira, kako je stradala i ko je za to odgovoran te da podigne optuznicu protiv odgovornog lica. Ti podaci o zrtvama danas postoje u "VERITAS"-u i u Centru za ratne zlocine u Republici Srpskoj, a u Srbiji verujem da negde takvi podaci postoje. Samo treba poslati nekog tuzioca tamo da sedne i krene na posao. Ako svet nece da prihvati da ih procesuira to je njihov problem ali tragovi moraju da ostanu jer doci ce vreme da to nece biti uzaludan posao. Jednostavno mi svoje zrtve ne smemo zaboravljati i ovako se prema njima ponasati.
Sudeci po izjavama datim povodom godisnjice NATO agresije na Srbiju i to misljenje da ti postoje podaci u Srbiji dovodim u pitanje jer mediji su baratali raznim ciframa zrtava od 2.500 do 3.500 zrtava i materijalnom stetom od 30 do 100 milijardi dolara. Dali to mediji namerno rade ili ti podaci ne postoje a iz tuzilastva se niko ne oglasava a trebalo bi da oni imaju taj spisak zrtava kao i cenu stete. Mozda je neukusno ali bi da pitam Vladu i tuzilastvo dali je uopste bilo agresije, rata, zrtava i stete. Ako jeste gde su podaci o tacnom broju zrtava i o visini materijalne stete.
Nasi sportski tereni nisu igralista nego borbeni rovovi, malo, malo pa neko pogine ili bude prebijen ili izboden nozevima, unisten nam je fudbal iskljucivo zahvaljujuci sa jedne strane pravosudju jer navijaci se ne kaznjavaju a sa druge strane od sportske mafije koja drzavnu reprezentaciju iskljucuje iz daljih takmicenja. Dokle.
Skoro su osudjeni navijaci Partizana za ubistvo Brisa Tatona. Na pravdam ubistvo ali onolike presude su van svake pameti a pogotovo ako ne postoje direktni dokazi ko je to konkretno uradio. To ubistvo je prvenstveno rezultat nekaznjavanja navijaca iz proslih vremena, pa sada najednom da natovarimo sve i da desetinu ljudi od kojih ima verujem i krivaca napravimo 10-tak ekstra kriminalaca koji kada izidju iz zatvora nece znati ni gde se nalaze ni kako da se ponasaju. Dobise vece kazne nego neke ubice premijera Srbije. Dali istraga ili neko drugi nije odradio dobro i valjano posao. Iz jednog apsurda idemo u drugi apsurd. Neko je ovakvu presudu doneo cini mi se da nas iritira da bi u drugom postupku krivci bili oslobodjeni.
Nije retka pojava oslobadjanja drzavnih funkcionera krivicne odgovrnosti za korupciju. Ovde striktno mislim na dvojicu veoma visokih drzavnih funkcionera koji su i pored svih dokaza oslobodjeni i smatram da se to sudjenje mora ponoviti i da dobiju kaznu cak i vecu jer su se u proslosti poigravali pravosudnim sistemom.
Ovolike tuzbe gradjana u Strazburu nisu dobra reklama ni za policiju, ni za tuzilastvo, ni za pravosudje. Svaka izgubljena tuzba u Strazburu mora u Srbiji da pokrene tuzbu protiv odgovornog lica koje je dovelo do takvog rezultata. Na taj nacin cemo povecati odgovornost lica koja rade u tim sluzbama.
Skoro sam gledao i slusao o srpskom "Aklatrazu". Ne mogu da verujem da se neko toliko razbacuje parama koje drzava nema. Ako sam dobro razumeo a verujem da jesam, danas je Legija sa 4 cuvara i cuvari se menjaju na petnaest ili mesec dana, prakticno oni su u 24 casovnom zatvoru zajedno sa njim on u jendoj oni u drugoj sobi i svi pod kljucem. On ima sobu i racunar. Koliko to kosta drzavu i narod. Ovako ima da finansijski kosta ova robija Legije ko Svetog Petra kajgana ovaj narod i drzavu. Kako niko o tome ne misli. Ne mogu vise da govorim o neznanju sve sam ubedjeniji o losoj nameri.
Sto se tice pravosudnog sistema i odnosa prema privredi tu ima mnogo zamerki od svih privrednika i taj problem mora da se resi jednom za sva vremena.
Nije retka pojava da Vam recimo advokat ne javi da ce toga i toga dana biti sudski postupak da se pripremite i javite na sudjenje. Dali advokat odgovara nekome za to. Ne. Postoji nacin da ga tuzite i to je sve a postupak ce se zavrsiti nikada te od prava nemate nista sem gubljenje zivaca, vremena i para.
Pravosudje u buducnosti vidim ovako.
Promena kompletnog ljudstva, kako u tuzilastvu tako i u Sudovima. Svaki tuzilac i sudija mora da bude jedna uvazena licnost. Niko ama bas niko ne sme da utice na rad tuzilastva i sudija.
Sistem Sudova bi bio: Opstinski, Okruzni i Vrhovni Sud. Mnogo je bitniji rezultat rada Sudova od sistema Sudova. Ukinuo bih Specijalne Sudove. Mislim da je sam naziv "specijalni" u neskladu sa situacijom na terenu. Naziv "specijalni" je iskompromitovan.
Da niko, ama bas niko ne moze da utice na pravosudni sistem.
Ako se secate naseg coveka koji je ubio svedsku ministarku spoljnih poslova je nakon svega dva meseca ako me pamcenje dobro sluzi izveden pred sud i osudjen, i to za svega nekoliko dana koliko se vodio sudski postupak. E tako ce da bude i u Srbiji.
Od momenta hapsenja do momenta izricanja prvostepene presude za korupciju ne moze da prodje vise od 45 dana. Druga presuda Vrhovnog Suda mora da se izrekne u roku od 60 dana. Ukoliko Vrhovni Sud ne izrekne presudu u tom roku zaduzene sudije tog suda nece primiti platu i bice smenjeni. Za korupciju konacna presuda mora da bude izrecena u roku od 105 dana. Za prekrsaje i ispade na sportskim terenima presuda mora da se izrekne u roku od 7 dana od dana hapsenja. Kazne na sportskim takmicenjima moraju da budu takve da nikome na pada na pamet da pravi probleme. Instaliraju se kamere visoke rezolucije ako neko bude pravio probleme pregleda se snimak, nadje krivac i kazna da bude izrecena u roku od 7 dana i odmah ide na izdrzavanje kazne. Nesto kao u Engleskoj. Problematicnim tipovima zabraniti ulazak na terene da recimo dva sata pre i dva sata posle utakmice moraju da se jave u policisku stanicu i tamo odsede 6 sati.
Zasto se u okviru zatvora ne sagradi recimo proizvodna fabrika, svakom zatvoreniku se oko noge, ruke, tela stavi lokator koji jasno u svakom momentu kaze gde je svaki zatvorenik i oni idu da rade, rade 8 ili 10 sati da bi se to sto proizvedu prodalo i da drzava nema troskova oko izdrzavanja kazne tih zatvorenika. Uspostave se jasna pravila i tacka.
U Krivicni Zakon se mora uvesti kazna za ekonomsko ugrozavanje drzave i naroda. Za ovo krivicno delo kazna mora da bude izuzetno rigorozna tako da nikome ne pada na pamet da se tim poslom bavi. Za takvo krivicno delo kazna mora da bude najveca.
Ukoliko imate interesovanje za ovo minsitartstvo molimo Vas da se javite i posaljete svoju viziju ovoga ministarstva. Ovo je samo moj predlog.
Ozbiljnost jedne drzave se ogladava kroz njen pravosudni sistem stoga pravosudje u Sribiji mora da bude na najvisem mogucem nivou te da svi njegovi potezi doprinose ozbiljnosti drzave i aktivno ucestvuju u ostvarenju srednjorocnog i dugorocnog plana.