Sto se tice obrazovanja, tu je situacija dosta teska, prosle godine u sred zime je nekim fakultetima bilo iskljuceno grejanje a studenti su pohadjali nastavu i to dok je svinjski grip harao. Mnogo dece uopste ne pohadja osnovnu skolu nego prosjaci. Danas je situacija takva da Srbija iz svog budzeta odskoluje nekog studenta, on se ako je dobar zahvali i kao svrseni student ode vani u inostranstvo koje dobija dzaba dosta puta odlicnog inzenjera. Ponasanje nastavnika i profesora po osnovnim i srednjim skolama je skandalozno jer dosta puta ih najvise zanimaju izleti i ekskurzije zbog naknada koje dobijaju. To veoma omalovazava skolstvo i svodi ga na najnize grane. Ceste pretnje strajkovima dovode skolstvo do apsurda. Danas vece plate imaju prosvetni radnici od radnika u proizvodnjama sto je apsurd.
Strajkove imamo na pocetku svake i letnje i zimske sezone. Preporucio bi svakom ucitelju, nastavniku, profesoru da ukoliko im se ne svidjaju plate da potraze drugo radno mesto jer ova drzava ne moze da im da onoliko koliko im treba, i da to obrazovanje ovako kako je a lose je makar ne unistavaju dalje. Rezultate njihovog rada vidimo u losoj privredi i postavio bi pitanje dali i tolike plate zasluzuju. Svaka plata je mala ali neka pogledaju plate radnika u proizvodnji.
Povezivanje nauke i privrede gotovo da ne postoji sem iznimnih slucajeva, nikako da konacno proradi veza nauke i preduzeca da se vide neki rezultati da se krene u zajednicke projekte da se firme osavremene da profesionalizam dodje do izrazaja. Zasto imamo dobar Poljoprivredni fakultet a losu poljoprivredu zasto je sada situacija isto takva i sa ostalim fakultetima.
Ovo minisatrstvo treba da bude najvise reformisano i to iz temelja. Danas deca kada krenu u osnovnu skolu imaju tri programa koja uce i gotovo obavezno ucitelji im kazu da kupe jedan program pa se u toku vec prvog meseca predomisle i prelaze ne drugi program knjiga. U skolskom sistemu imaju tri programa knjiga pa nastavnici biraju iz kog da uce djake. Ova praksa ce da prestane te da se programi objedine u jedan program a knjige stampaju u plastificiranom povezu ciji rok trajanja ne sme da bude manji od 8 godina. Djaci kada krenu u skolu roditelji su samo obavezni da im kupe sveske i pribor za pisanje. Kada se uradi plastifikacija i povez svake knjige i stranice ona mora da traje tako uradjena najmanje 8 godina i te knjige djaci nasledjuju sa generacije na generaciju. Ukoliko se knjiga unisti pre 8 godina onda roditelji toga djaka placaju razliku do kraja, ukoliko je do djaka a ako je lose uradjeno onda placa onaj ko ih je stampao. Kada se knjiga stampa pise se godina proizvodnje na knjizi. Ovaj potez sa plastificiranjem knjige ce doneti ogromne ustede u uvozu materijala cak za 8 puta. Rok za kretanje u ovu akciju je Odmah.
Osnovnu skolu moraju da pohadjaju apsolutno sva deca, to je obaveza svakog deteta, nema izuzetaka kakvi se danas desavaju sa Romima koji tog uzrasta prose po ulicama. Znaci, ne postoji nijedno dete koje 01.09 nece da krene u skolu, nema zavaravanja i zatvaranja ociju pred tom pojavom.
Sledeci potez je da svako dete u petom razredu osnovne skole mora da prodje test inteligencija te da se deca koeficienta 145 i navise "izdovje" i da drzava preuzima svu brigu o njihovom skolovanju te da se u buducnosti upucuju i oblasti koje ih zanimaju da bi mogli da daju svoj pun maksimum. Naravno ovi testovi trebalo bi da se ponavljaju jos neki put. Ova deca koji ce posle postati ljudi treba u buducnosti da postanu intelektualna, vojna, politicka, kulturna, ekonomska elita Srpske drzave.
Svako skolovanje mora da bude pored Srpskog i obavezan Engleski i jos jedan jezik po izboru, Ruski, Kineski, Spanski, Portugalski. Ovo su jezici u ekonomskoj buducnosti. Svaki momak ili devojka koji zavrse srednju skolu a zavrsetak srednje skole mora da bude obaveza svakog djaka moraju da znaju da citaju, pisu i tecno govore engleski jezik. Uzmimo primer Svedske gde ne postoji nijedan rodjeni svedjanin koji danas ne zna da tecno govori, cita i pise engleski jezik. Koliko ljudi u svetu zna da govori svedski jezik ali svaki svedjanin moze da se sporazume ako se nadje u bilo kojoj situaciji u svetu.
Srednjeskolsko obrazovanje je obavezno za svakog djaka.
Po zavrsetku srednje skole mnogi odlaze na fakultete i vise skole, kada to zavrse gledaju sto pre u inostranstvo. E, ta praksa mora da prestane. Prvo, svaki srednjoskolac ima pravo na fakultetsko obrazovanje i za tako nesto je potrebno da prodje test, potpisuje ugovor i dobija stipendiju od drzave. Mora da daje godinu za godinom, drzava mu obezbedjuje i stan i hranu kao i pristojan dzeparac. Kada zavrsi fakultet i on mora da ima neke obaveze prema drzavi koja mu je obezbedila besplatno skolovanje a ta obaveza bi bila da u narednom periodu od recimo ako je fakultet 4 godine da narednih 8 godina ide i radi tamo gde ga drzava salje, a drzava ce ga slati shodno potrebama na celoj svojoj teritoriji. Danas imamo veliki nedostatak skolovanih ljudi da se ljudi sa fakultetom mogu brojati na prste u pojedinim opstinama a po Beogradu imamo na stotine skolovanih ljudi koji nemaju posla a koji danas nebi nikako hteli da idu tamo da rade. Ta praksa mora da prestane. Po isticanju ovoga roka kada se skolovanje "odradi" bivsi student moze sebi da trazi mesto boravka u buducnosti. Ovako bismo izbegli praksu slanja po svetu nasih tek svrsenih skolovanih ljudi. Naravno na svakom fakultetu moraju da budu dva strana jezika, primarni i sekundarni. Primarni podrazumeva, perfektno citanje, pisanje i govor a sekundarni znaci govor, citanje i pisanje. Naravno oni koji svoje skolovanje placaju nemaju takvu obavezu.
Danasnja praksa u kojoj dve trecine visokoobrazovanih ljudi radi u drzavnim firmama i drzavnoj administraciji je neodrziva za privredu. Nema ko da rukovodi proizvodnim procesima i stoga se ta situacija drasticno mora promeniti. Ovo je podatak koji govori o jadnoj situaciji koja je u privredi sto se tice znanja i obrazovanosti kadrova te govori o besperspektivnosti privrede.
Danas napotrebnije obrazovne institucije u Srbiji ukoliko Srbija zeli brzim korakom napred su:
- Trgovacka Akademija. Istina je da mi ne znamo biti trgovci. Ako priznamo tu istinu zavrsili smo vec pola akademije. Trgovacka Akademija je najpotrebnija obrazovna institucija Srpskoga naroda. Nas jezik danas moze da razume do 17 miliona ljudi a ceo svet ima preko 6 milijardi ljudi. Mi smo danas gledano u trgovackim poslovima potpuno beznacajni i ta praksa mora da prestane. Za prestanak ove prakse su potrebne godine i decenije. Svako ko ima imalo smisla za trgovinu mora da zavrsi Trgovacku akademiju. Prvi i osnovni uslov za upis Trgovacke akademije je znanje stranih jezika jer Srbija i nije neko trziste za koje se bas treba nesto i boriti, mi se moramo osposobiti za veca i velika trzista da odavde kupimo robu na nekom manjem ili vecem trzistu i prodamo tu istu robu nakom na nekom manjem ili vecem trzistu. Predavaci na trgovackoj akademiji moraju da budu svetski najpoznatiji profesori, ljudi koji su u vrhu biznisa i sposobni trgovci iz prakse. Sam cin trgovanja, ugovaranja posla, stvaranje ambijenta, uredjenje prostora, izbor prostora, mora da bude svakom studentu do perfekcije jasan. Vodjenje razgovora sa kupcem ili prodavcem, kada sta reci, sta i kada izbegavati takodjer moraju do perfekcije da budu jasni svakom studentu. U celu ovu pricu o akademiji se ulazi sa ciljem da svrseni student Trgovacke Akademije bude posle polozenog ispita spreman da ulazi u najslozenije trgovacke poslove i da u buducnosti u svetu nigde ne bude neki veliki posao u pitanju a da u njemu ne ucestvuje neki od svrsenih studenata Trgovacke Akademije u Srbiji. Od svakog veceg posla u svetu mi treba da dobijemo zalogaj, bilo kao izvodjac, podizvodjac, ili dobavljac nije bitno, bitno je da se deo posla dobije.
- Ugostiteljska akademija je veoma ili preko potreban nasem drustvu. Recimo, gledajuci na TV emisju "Paklena Kuhinja" sam uvideo bas ono sto nama fali. Voditelj te emisije je nas covek Sasa Misic i odmah mu treba ponuditi mesto direktora te akademije jer je u centar pogodio nas mentalitet i nas odnos prema ugostiteljstvu. Nase nerazumevanje i protivljanje novim idejama. Ono sto on nudi je fundametalna reforma u ugostiteljstvu kod nas. Ovo posebno govorim zbog turista i nas samih.
- Turisticka akademija je potrebna radi izmene naseg odnosa ka turizmu kao grani privrede. Ugledati se na turisticki veoma uspesne zemlje i predavace obezbediti iz te oblasti. Priznate turisticke radnike, hotelijere, ugostitelje uzeti za predavace.
- Finansijska akademija nam je potrebna radi znanja o finasijama u svetu kako se sve pare zaradjuju i kako se radjaju nove ideje za zarade.
Naredni problem ako ga mogu tako nazvati jeste totalna nezainteresovanost drzave Srbije za rad i delo Nikole Tesle. Covek koji je umro pre 70 godina je svojim delima jos daleko ispred nas. Deo njegove zaostavstine radova je danas u Srbiji ali to niko ne proucava niti pokusava da nastavi dalje. Verujem da u tim radovima ima dosta "gresaka" ali su i osnova za ozbiljan naucni rad. Trebalo bi uvesti predmet na Elektrotehnickom fakultetu “Tesla” za pocetak neka bude na dobrovoljnoj bazi ali taj predmet neka postoji jer se nikada ne zna koliko ko zna i gde ga znanje moze odvesti i koliku mi kao drzava Srbija mozemo imati ekonomsku korist od toga.
Ekskurzije treba da budu u Srbiji a ne po inostranstvu. Praksa da nastavnici i profesori dobijaju naknade preko agencija mora da prestane. Imaju svoje plate kao i svako drugi. Prica da oni odgovaraju za djake ne prolazi kod mene jer kako neko moze da odgovara za necije dete. Tesko samo roditeljima detata ako se detetu nesto desi.
Skolovanje stranaca, kako ga povecati i sta promeniti u sistemu skolovanja da imamo sto vise studenata. Nekada je bilo mnogo studenata na skolovanju u Srbiji dok toga danas nema. Zasto predstavnici ministrastva ne idu po drugim zemljama i nude da se kod nas skoluju ti studenti jer imacemo visestruku korist od toga. Prvo, ostavice ti studenti neke pare ovde za skolovanje i zivot. Kada budu svrseni studenti oni imaju sansu da u svojim zemljama nude i nasu robu koja se ovde proizvodi.
Mi smo propustili veliku sansu i po nasem starom obicaju sami sebi naneli jos vecu stetu kada se otkrila korupcija na nasim fakultetima, umesto da se istoga momanta sistem skolovanja stranaca unapredi i to strancima prikaze kao nas napredak ako se ne varam mi smo ove profesore sve oslobodili i tesko da ce bilo ko vise od stranaca da dodje na taj fakultet. I svoj propust nismo uspeli da pretvorimo u nesto bolje nego smo uradili jos goru stvar. Kao da to nekome tako treba i odgovara. Ta praksa ce da prestane.
Zasto recimo ministarstvo prosvete nebi organizovalo skolu srpskog jezika preko leta za decu nasih ljudi u dijaspori jer koliko sam primetio to je nesto sto nasim ljudima jako nedostaje. Doslo bi mnogo dece, bili tu u Srbiji mesec i po dva meseca dana, potrosili neke pare ovde, naucili nas jezik i sutra znanjem jezika pomogli i nasoj privredi.
Postoji jos jedan ogroman problem pred kojim drzava danas svesno zatvara oci a to je narkomanija u osnovnim, srednjim skolama, visim skolama i fakultetima. To radi iskljucivo iz razloga jer glavni dileri ili uvoznici droga koji vrse snabdevanje ove drzave raznim drogama sede bas u vrhu drzavne uprave. Ta bitka protiv narkomanije se mora povesti i dobiti bez obzira na cenu. Mora se obavezno uvesti pravilo da se svakih 3 meseca radi testiranje na droge nad svakim djakom u svakoj skoli i fakultetu bez izuzetka. Narkodileri koji budu davali deci droge moraju u Krivicnom Zakonu i sudskoj praksi da dobijaju troduple kazne te da se njihova imena i slike javno u medijima sto vise pominju kao simboli zla ove drzave. Tim licima se mora oduzimati ne samo stecena imovina nego i nasledjena imovina. Mi nasu decu moramo da zastitimo bez obzira sta ko govorio i odakle pritisci dolazili. Studenti koji budu koristili droge moraju da se iskljuce sa budzetskog finansiranja. Mi moramo ostati zdrav narod.
Nauka
U nauku se ulaze jako malo a razvoj zemlje zavisi od razvoja nauke. Srbija bi morala da u buducnosti organizuje svoju nauku tako da ona sto vise pomaze privredi a da privreda to onda kroz procente prihoda vraca nauci. Samo tako se moze pratiti razvijen svet. Mi danas nemamo sredstva ali nase naucnike treba organizovati tak o da i mi imamo nasu "NASA" i to preko VTI koji bi bio krovna institucija prirodnih nauka. Ako ih ne mozemo kao organizaciju placati onda makar mozemo da napravimo formu takve organizacije i da kroz prihode krenemo u stvaranje takve organizacije. Nekako svi osecamo da nema spoja nauke i privrede i drzava mora da to preokrene.
Da bi se nauka "razdrmala" drzava ce svake godine da organizuje "forum sajmove" nauke gde bi naucni radnici izlagali svoje radove onoliko koliko se izloziti nesto moze ali i da bi mnogi naucni radovi videli svetlo dana. Svakako, nasa preporuka bi bila naucnim radnicima i naucnim institutima da prvo vide dali njihova ponuda moze da nadje investitora u zemlji a tek potom ako ne moze onda da se opredeljuje na ino investitora. Deo profita ostvarenog na ovaj nacin bi izdavajali u fond za nove naucnike.
Postoji jedna stvar u Srbiji na koju niko a posebno ne iz Ministratsva prosvete ne obraca paznju a to je odlazak u svet nasih vrhunskih naucnika prirodnih nauka. Recimo nasa nacija ima dosta matematicara gde svi odlaze u svet i svaka veza nase nauke i njih se apsolutno gubi. Cilj u buducnosti ce biti da u Srbiji bude otovoren matematicki fakultet za izuzetno obdarene studente i da rasadnik znanja bude ovde u Srbiji kako mladih naucnika iz Srbije teko i iz sveta.
Omladina
Nasa omladina danas posebno tokom leta nema sta da radi. Posla nema i samo im preostaje kompjuter ili ulica, nasilje i narkomanija. Nikome ne pada na pamet kako toj omladini da organizujemo to vreme i ponudimo im bilo kakav program. Moj predlog je da se ponovo aktiviraju Omladinske Radne Akcije. Imamo dosta mesta gde bi ta omladina mogla da radi, od posumljavanja Srbije, do ciscenja Srbije posebno recica pored puteva od smeca, uredjenja prostora, postavljanje znakova na putevima, gradjenje brana od poplava itd... Ta omladina bi pocela da ceni svoju drzavu da joj veruje a ucesnici tih akcija bi imali prednost recimo pri zaposljavanju u drzavne institucije i drzavna preduzeca. Recimo ta omladina bi mogla tokom leta da pomaze na selima gde nama radne snage u branju poljoprivrednih proizvoda i da dobijaju i neku novcanu naknadu. Ovakava situacija kakva je sada je najgora. U organizovanje Radnih Akcija krenuti odmah.
Sport
Sto se tice sporta tu bi moralo da dodje do drasticnih promena jer pojedinacno gledajuci sport donosi Srbiji veoma lepa sredstva, ali tu je mafija uplela svoje prste tako da nikako da nam igraju najbolji nego nam uvek igraju oni koji imaju najbolje menadzere.
Da bi se ta praksa zaustavila potrebno je da i rukovodstvo u odredjenom sportu ima neku odgovornost pa da ukoliko ne postigne rezultate koji nam po zbirnoj visini Ugovora pripadaju posle takmicenja celo rukovodstvo mora da napusti svoje funkcije. Bez iznimke svi moraju da odu. Recimo, sada je bio aktuelan fudbal, nas tim kada se zbroje ugovori je 10 reprezentacija u svetu a mi smo srecni sto smo otisli na svetsko prvenstvo. Ne, nase mesto je najmanje medju 16 ekipa, sa veoma malo srece medju osam ekipa. Ne placa neko te igrace tamo sto ne znaju da igraju vec sto znaju da igraju. Potpisivanje Ugovora kao sto se desio sada sa selektorom fudbalske reprezentacije govori o totalnoj nepismenosti ili zlonameri ljudi iz FSS da prakticno nista ne zavisi od rezultata u fudbalu. Meni licno govori da tu ima necega sto bi se moralo ispitati jer tako "naivan" Ugovor ne moze da ponudi i potpise profesionalac u poslu nego samo neko ko je imao neke druge namere. Ovde nikako ne okrivljujem selektora jer mislim da on ima pravo za sebe da trazi sto povoljnije uslove i sto vecu platu. Ova druga strana mora da bude ispitana.
Ministarstvo mora da pozove sve nase dokazane strucnjake koji su se dokazali u svetu u fudbalu da sami predloze promene, te mere da se usvoje i da i mi gledamo dobar i kvalitetan fudbal. Najmanje jednom godisnje a po potrebi i cesce bi se ti strucnjaci sastajali i predlagali dalje mere. Ovako nikako da struka dodje do izrazaja. Pa dosta vise loseg fudbala.
Sto se tice incidenata navijaca na sportskim takmicenjima to jednostaavno mora da prestane ako ne moze lepim recima a koliko se moze videti, ne moze, onda treba upotrebiti tehniku i krenuti u striknto primenjivanje Zakona gde sudski spor ne sme da traje od momenta hapsenja izgrednika do momenta izricanja presude duze od 7 dana, pa ko voli nek izvoli da pravi probleme. Uvesti meru obaveznog javljanja navijaca u policisku stanicu 4 sata pre utakmice za vreme utakmice i 4 sata posle utakmice. Tuce navijaca i grupa navijaca i ocekivanje da se popune stadioni su dve stvari koje ne idu te se moraju sto pre ocistiti ti odnosi da bi gradjani sa decom krenuli na stadione i na taj nacin da se pune budzeti klubova. Fudbal je u Srbiji unisten zahvaljujuci prvenstveno mafiji i navijackim grupama koje dolaze na stadione i bukvalno divljaju i pored takve situacije, namestenih utakmica prosecan gradjanin nema sanse da dodje na stadion sa svojim detetom a fudbal bez navijaca ne postoji.
Ja i kao i svaki drugi gradjanin zelim da u Srbiju dolaze veliki klubovi a ovakvim odnosom navijaca za to ne postoje nikakve sanse. Tamo gde se gine na fudbalu se ne dolazi normalnim ljudima. A bez navijaca nema ni fudbala. Mi moramo da dovedemo navijace do stadijuma kao u Engleskoj, svako ima pravo da navija ali ne i da predstavlja opasnost po okolinu. Ko god hoce da bude opasnost po okolinu mora da bude pod udarom veoma rigoroznog Zakona. Mi navijace moramo da vratimo na terene i ojacamo klubove da bi nam se klubovi takmicili u Evropi.
Takodjer u cilju finansijskog jacanja klubova sa svakim igracem se mora potpisati Ugovor na osnovu koga bi taj igrac i kada napusti taj klub bio u obavezi da u svakom novom Ugovoru neki procenat od tog Ugovora da klubu u kom je ponikao i tako finansijski jaca svoj prvi maticni klub.
Drzava je u bliskoj proslosti odigrala veoma negativnu ulogu prema FK "Crvena Zvezda" koja je sada pred propasti dok je prakticno drugi klub "Partizan" oslobodjen sumlji u malverzacije. Svi mi znamo da to nije istina i svi mi generalno trpimo stetu od toga. Pozdavio bi ideju da je ovo borba protiv kriminala ali ona to nije jer u u "Partizanu" ima isto takvih malverzacija ali ih niko ne dira. Ovo je ciljana pravda i to je lose ne samo za fudbal nego za celu drzavu. Ne ulazim u istinitost navoda optuznice ali kako se stanje u pravosudju krece mislim da ce jedini osudjenik u kriminalu u sportu biti Dzajic. Dragan Djajic je najmanji u svetu kriminala koji se desava u sportu i smatram da bi dali Predsednik Srbije, Predednik Vlade ili Ministar pravosudja trebao da intervenise da se ovako ne vodi postupak protiv Djajica jer je on ipak ziva legenda srpskog fudbala. Mi izgleda volimo legende u blatu. Pokusaji zaplene imovine su vrlo smisljeni sa ciljem da kazu svakom ko je bio nesto u proslosti moze sutra da bude nista jer tako neko zeli u pravosudju. Ako je Dragan Djajic jedini kriminalac u sportu onda ga treba odmah osloboditi. Mi onda nemamo kriminala u fudbalu.
Nasi fudbalski klubovi ne smiju da postanu kolonije fudbala jer i mi zelimo da gledamo fudbal. I mi zelimo da udjemo i prezimimo evropska takmicenja. I mi zelimo da na svakom evropskom i svetskom takmicenju da ucestvujemo. Nas cilj mora da bude da smo uvek medju 8 najboljih reprezentacija sveta. Dali mi to mozemo. Mozemo ako iskreno kazemo da hocemo.
Ako ne mozemo da resimo sudjenje na fudbalskim utakmicama onda treba na neko vreme da uvozimo sudije za sudjenje utakmica. Dali ima namestanja utakmica. IMA. I jednim posebnim Zakonom se mora propisati izuzetno rigorozna kazna za namestanje utakmica gde bi se krivcima oduzimala kompletna imovina i stecena i nasledjena bez obzira kada se utakmica desila i krivica dokazala. Kazna zatovra ne sme da bude ispod 15 godina zatvora. Samo tako ce nas fudbal da stane na noge i ide napred.
Sto se tice finansiranja sporta moraju se gledati i drugi sportovi gde su nam rezultati daleko bolji nego u fudbalu. U svakoj opstini drzava mora da gleda kako sto vise da izgradi sportskih hala i sportskih terena. Bolje da nam je omladina na sportu nego na ulici.
Ukoliko imate interesovanje za ovo minsitartstvo molimo Vas da se javite i posaljete svoju viziju ovoga ministarstva. Ovo je samo moj predlog.
Sveto pismo za sve zaposlene u minsitarstvu kao i za sve sportiste mora da bude srednjorocan i dugorocan plan te sve u svojoj moci moraju da urade da bi ovi planovi uspeli.