Prvi korak koji Ministarstvo mora da uradi u saradnji sa Ministarstvom Prosvete je inicijativa za otvaranje: Trgovacke, Ugostiteljske, Turisticke i Finansijske akademije.
Trgovacka akademija je najpotrebnija nasoj privredi jer mi smo sada jako losi trgovci mada to necemo da priznamo iako je to istina a najbolja potvrda je stanje nase privrede. Trgovacka Akademija mora da ima za predavace vrhunske svetski priznate strucnjake u toj oblasti te da se proucavaju uspele trgovine i nacini na koje se do njih doslo. Cena predavanja nije toliko bitna koliko znanje do koga mozemo da dodjemo od najvecih trgovaca u svetu. Predavaci bi bili ljudi iz trgovacke prakse.
Kod nas to jos uvek nije praksa ali recimo u Londonu u maloprodaji postoji jedan odlican nacin gotovo besplatne reklame. Cilj marketinga nisu TV reklame ili bilbordi, njihov cilj je uci u gen coveka i onda mu nuditi bas ono sto on zeli. Prilikom svake kupovine roba u njihovim marketima svakom od kupaca se nudi da dobije njihove kartice i tako kada recimo kupuje robe do odredjenog iznosa ponudi mu se nesto za dzaba, recimo TV. To se cini da bi taj kupac uvek sa sobom nosio tu karticu i prilikom svake kupovine kapac kada da tu karticu u njegovom dosijeu se dodaje sta je on to konkretno kupio i posle godinu dana se zna sta ko od kupaca voli da jede ili trosi: recimo u svrhe zabave, koje kobasice a ima na stotine vrsta, koje meso, koja jaja, koje pecurke itd... Na taj nacin trgovacki lanac nema kupovine roba za kojim je potraznja mala nego kupuje gotovo se moze reci tacno onoliko koliko mu je za koga potrebno i sta mu je potrebno. Taj trgovacki lanac ima veoma, veoma, malo praznog hoda i u robama i u troskovima. Nema roba kojima je istekao rok trajanja.
Danasnja nasa praksa davanja markica prilikom kupovina u marketima da bi se sakupljenim markicam nesto kupilo jeftinije sam ja video prvi put u Londonu 1974 god. Znaci da kasnimo u maloprodajnoj trgovini za razvijenim svetom punih 35 godina.
Ugostiteljska akademija je veoma ili preko potrebana nasem drustvu. Recimo, gledajuci na TV emisju "Paklena Kuhinja" sam uvideo bas ono sto nama fali. Voditelj te emisije je nas covek Sasa Misic i odmah mu treba ponuditi mesto direktora te akademije jer je u centar pogodio nas mentalitet i nas odnos prema ugostiteljstvu. Nase nerazumevanje i protivljanje novim idejama. Ono sto on nudi je fundametalna reforma u ugostiteljstvu kod nas. Ovo posebno govorim zbog turista a i nas samih.
Turisticka akademija je potrebna radi izmene naseg odnosa ka turizmu kao grani privrede. Ugledati se na turisticki veoma uspesne zemlje i pradavace obezbediti iz te oblasti. Priznate turisticke radnike, hotelijere, ugostitelje uzeti za predavace.
Finansijska akademija nam je potrebna radi znanja o finasijama u svetu kako se sve pare zaradjuju i kako se radjaju nove ideje za zarade.
Svako od predavanja se snima i ono je dvosmerno sto znaci postoji vreme predavanja predavaca kao i vreme za pitanja studenata. Osnivanje kao i dalji rad zajednicki prate Minsitarstvo trgovine i Ministarstvo obrazovanja. Rok za pokretenje ove inicijative je 7 dana od dana stupanja na vlast.
Jedan medju prvim Zakonima koje treba da predlozi Ministarstvo na usvajanje je Zakon o zastiti od loseg kvaliteta robe. Danasnji Zakon o zastiti potrosaca nije dovoljan. Danas na nasem trzistu ima jako mnogo robe koja je bofl roba ili roba jako loseg kvaliteta. Bofl roba je najskuplja roba. Ta roba se uglavnom uvozi sa istoka i mi od toga nekontrolisanog uvoza imamo samo stetu. Prvo, nase stanovnistvo kom je standard i platezna moc mala kupuje tu robu ciji vek trajanja je jako kratak i posle opet ide i kupuje drugu robu. Kupovinom kvalitetnije robe bi se znacajno smanjili ti troskovi kao i odliv deviza. Ta jeftina roba je razorila domacu tekstilnu proizvodnju. Nekada smo imali recimo farmerke koje kada kupite traju godinu, dve godine dana, danas one traju svega 2-3 meseca, jednostavno njihov tekstil se raspada. S druge strane imamo i neopravdano preskupu garderobu. Nasa tekstilna industrija je propala pod najezdom takve robe a stanovnsitvo je veoma nezadovoljno kvalitetom te gardarobe. Licno smatram da treba da se uvozi kvalitetnija roba pa neka je i malo skuplja a verujem da cene mogu da poskupe svega do 20% ali da kvalitet bude i 100% bolji od ove robe. Rok za donosenje i stupanje na snagu ovoga Zakona je 3 meseca.
Drugi korak koji treba da uradi Vlada Srbije je donosenje Uredbe u obavezi placanja vecih trgovackih maloprodajnih lanaca proizvodjacima roba u roku od 7 dana od momenta prodaje ali ne vise od 7 dana na nacin da svaka prodata roba u roku od 7 dana se mora sabrati i uplatiti proizvodjacu recimo svakog ponedeljka. Ovaj korak bi znacajno podigao likvidnost u zemlji posebno proizvodjackim firmama i smanjio monopol trgovackih lanaca. Nije redak slucaj da se robe daju na 120 dana a placanje bude i preko 6 meseci i to sve ide na teret proizvodjaca. To je losa praksa koja bi se ovim merama otklonila. To bi funkcionisalo ovako. Proizvodjac isporuci neke robe danas 1.000 komada prva uplata za tu robu stize u roku od 7 dana ili prvog ponedeljka onoliko koliko je te robe prodato do tog perioda.
Za pokusaje vrdanja, izbegavanja i neplacanja ovakvim sistemom maloprodajne lance treba veoma ostro kazniti cak do momenta i oduzimanja prava na upravljanje firmom. Stoga predlazem da se svi veci maloprodajni sistemi ciji je godisnji promet preko 5 milona dinara obavezu uredbom Vlade Srbije.
Ovim potezom bi se cene nasih proizvoda smanjile u maloprodaji jer placanja koja su danas na snazi i iznose preko 120 dana a placanja se vrse i posle 180 dana znacajno uticu na visinu cena. Rok za donosenje ove uredbe o poboljsavanju likvidnosti je 7 dana od dana stupanja na vlast. Ovakva uredba bi mogla da dovede i do smanjenja cena a to je potrebno nasem stanovnistvu.
Sto se tice cena roba mi moramo da razmisljamo kako da dolaze gradjani iz okruzenja kod nas da kupuju proizvode i nose tamo a ne da nasui gradjani idu vani i kupuju robu pa donose ovde. Resenje postoji ali ne bih ovde javno o tome.
Jednom se mora javno na TV organizovati sastanak proizvodjaca recimo junadi da vidimo koji su to troskovi jednog juneta, pa preradjivaci te junetine pa trgovci maloprodaje da vidimo kako se formiraju te cene i ko tu najvise zaradjuje, da vidimo ko je tu kocnicar i kako da se taj problem trajno resi. Dosadasnje izbegavanje tog problema je i dovelo i dovodi do nestasica mesa i visokih cena mesa u prodavnicama.
Cinjenica je da danas u Srbiji maloprodaja postala najveci izvor zarade. Tamo vlada monopol koji jako opterecuje postojecu domacu proizvodnju. Ucenjivanje maloprodaje da im proizvodnja mora placati "reket" da bi bila prodaja njihovih proizvoda.
Svaki ali apsolutno svaki monopol mora da se ukine u Srbiji u roku od godinu dana. Svaka zloupotreba monopola pa ma kada se desila mora se novcano sankcionisati. Svaki monopol je zlo kako za privredu tako i za stanovnistvo i danas dobrim delom ovu krizu podupiru tajkuni namerno izazivajuci nestasice da bi ucenjivali proizvodjace cenom sirovina posebno ako su te sirovine iz razlicitih razloga ogranicene. Takvi postupci se moraju toliko rigorozno kaznjavati do samog oduzimanja prava nad vlasnistvom firme. Ako se monopol moze slobodno koristiti i iz njega izvlaciti ogromna dobit zasto bi neko onda radio ako tako jednostavno moze da zaradi. Donas monopoli nanose ogromne stete privredi i stanovnistvu. Ovi monopoli podupiru i jacaju krizu. U tom smislu postoje i sirovine kojima se mora ograniciti izvoz.
Drzava Srbija bi inicirala formiranje maloprodajnog trgovackog lanca gde bi vlasnici bili domaci proizvodjaci roba. Taj lanac bi dao prednost u prodaji domacih proizvoda i ukoliko nama domaceg proizvoda tek onda da se moze na rafove staviti proizvod stranog proizvodjaca. Svaka proizvodnja u Srbiji bi u tom lancu bila potpuno ravnopravna i svaka od tih proizvodnji bi bila i deo vlasnistva nad tim lancem a to vlasnistvo bi sticala vremenom jer bi deo svoje zarade odvajala u fond za prosirenje lanca. Nijedna domaca proizvodnja nebi smela da daje vece cene nego drugim trgovackim lancima. Cena koju bi lanac smeo da zaracuna kao marzu bi se kretala do recimo 10%. Lanac bi bio na celoj teritoriji Srbije kako u gradovima tako i u manjim mestima. Sadasnja praksa je da trgovacki lanci zaracunavaju ne marze nego zarade i do 100% na cenu proizvoda. Skoro sam slusao na TV jednog naseg uvazenog profesora koji je govorio o visini marze i da se ona krece oko 20% sto je manje nego u regionu i sire. Tacno je da su marze tolike ali je isto tako tacno da se marza zaracunava ne cenu proizvoda bez rabata. Ako odbijemo i rabat onda dolazimo do zarade maloprodaje koje se krece i do 100% od konacne maloprodajne cene i cene koju maloprodaja plati proizvodjacu za njegov proizvod. Ovim potezom bi domaca proizvodnja dobila na vaznosti a za stanovnistvo bi dobit bila visestruka jer bi se cene znacajno smanjile i tako bi ojacao standard stanovnistva. Za istu zaradu bi mogli kupiti mnogo vise nego danas. A takav lanac bi ukinuo monopol u maloprodaji koji je danas evidentno na snazi. Rok za pokretanje ove inicijative je 15 dana od dana stupanja na vlast.
Ministarstvo na svom stolu mora u svakom momentu da ima maloprodajne cene u svakoj zemlji sveta svih za pocetak prehrambenih proizvoda te da pomogne proizvodnim firmama tim informacijama. Takve informacije bi znacajno pomogle u trazenju novih trzista. Posle prehrambenih proizvoda bi se morale cene nalaziti i za ostale proizvode. Zasto prvo prehrambenih proizvoda. Jer Srbija ima nameru da u poljoprivredu ulozi najvise novca a ulozeni novac se mora i brzo vracati. A poljoprivreda je oblast koja ce imati prioritet i biti oslonac razvoja Srbije.
Minisatrstvo se predloziti Uredbu na usvajanje da svako veletrgovacko preduzece mora da ima i fiskalnu kasu za svoje proizvode sto danas nije praksa. Danas fiskalne kase imaju samo maloprodajni objekti. Zasto ova mera nebih sada objasnjavao njenu prednost jer ona ima svoju pozadinu koja nije za sve usi. Znam samo da ce od te mere drzavni budzet imati veliku korist. Sve ostalo je nebitno. Pazar bi se uplacivao najmanje jednom u 15 dana a obracun PDV bi bio kao i veleprodaji.
Svakom gradjaninu Srbije mora da bude jasno, bio on na radnom mestu ili privatno, da kupovinom domaceg proizvoda jaca prvenstveno: domacu firmu, domacu privredu, drzavu i sopstvenu ekonomsku sigurnost. Svakom gradjaninu Srbije u dijaspori mora da bude jasno da kupovinom proizvoda iz Srbije jacaju drzavu Srbiju. Ovo za svakog od nas mora da bude sveto pismo.
Turizam
Bolji i kvalitetniji izvoz od turizma ne postoji. Prodajete robu na malo po visokim cenama a PDV ostaje u drzavi. Ako je tako a ocigledno jeste zasto onda turizam ne razviti do savrsenstva.
Danas je praksa da nijedna Turisticka Agencija nece da se bavi dovodjenjem turista u Srbiju, svi se bave odvodjenjem turista iz Srbije. Zasto je to tako. Pre svega, jer Turisticka Organizacija Srbije osnivanjem i nije postavila sebi takav cilj.
Prvo mora da se vidi kako su turisticki znacajne zemlje uspele pa kopirati njihov uspeh onoliko koliko se moze u datim uslovima kopirati. Sniziti cene na njihov nivo ili za pocetak ispod njihovog nivoa da bi sto vise privukli turiste. Potom saciniti programe od vikend turizma, do sedmodnevnog, desetodnevnog, petnaestodnevnog do mesecnog nivoa. Napraviti program zdravstvenog turizma. Recimo popravka zubi.
Da bi sve to moglo da uspe tada raspisati nagradni konkurs da turisticka agencija u cijoj organizaciji bude najvise nocenja u Srbiji na kraju godine ce dobiti milion evra kao nagradu. Druga i treca Agencija po nize iznose. Naime, verovali ili ne danas u Srbiji ne postoji nijedna agencija koja se bavi organizovanim dovodjenjem turista da razgledaju Srbiju i njene lepote, njena kulturno istorijska mesta i spomenike. S obzirom da TOS nije i ne radi nista na tom planu smatram za potrebno ugasiti je a ta sredstva preusmeriti na nagradu agenciji koja dovede najvise turista u Srbiju. Molim Vas da mi javite i razuverite da nisam u pravu da takve agencije i aranzamani postoje jer ja evo mesecima tragam za takvom agencijom jer ima interesa u inostranstvu ali neme interesa agencija u Srbiji za prihvat i program tih aranzmana. Sve nase agencije su usmerene na odvodjenje nasih turista u inostranstvo. Da bi se taj turizam pospesio smatram za potrebno da se Srbija "sredi i dotera" a to podrazumeva da se ociste deponije pored puteva, da se na ulazima u mesta postave i odgovarajuce table sa natpisima. Svestan sam da drzava nema para ali cu Vam predloziti i model tog finansiranja. Nekada su postojale radne akcije i smatram da ih treba ponovo aktivirati. Svaka stranka ima svoju omladinu i bilo bi lepo kada bi se ta omladina organizovala na ciscenju raznih deponija i reka uz puteve od kojekakvih najlon kesa i plasticnih boca i ostalog otpada. Mi danas imamo dosta vojnika koji civilno sluze vojni rok i mislim da ih takodjer treba aktivirati na ciscenju i uredjenju Srbije, a ne po nekakvim kancelarijama. Verujem da bi se mnogi ljudi dobre volje prikljucili takvoj akciji.
Skoro sam bio na Palickom jezeru i da budem iskren deluje mi tuzno: jezero prljavo, ona suma okolo zarasla iskereno ne liic ni na sta a kamoli na bilo kakav turisticki centar. Potrebo je da se odmah uradi sledece:
Prvo da se jezero ocisti od smeca, popravi ograda oko jezera, potom da se pokrenu radne akcije omladine da se one sume ociste i da to budu sumovit parkov kroz koje ce se moci turisti da idu u duge setnje a potom uradjivati i sredjivati ugostiteljske i smestajne kapacitete.
Sada bih o organizaciji dogadjaja poput Sabora trubaca u Guci, "Bier Festa" u Beogradu, "Exit" u Novom Sadu i ostalih godisnjih turistickih manifestacija u Srbiji.
Sabor Trubaca u Guci ne organizuje Opstina Lucani niti Mesna Zajednica Guca nego nekakve agencije i to za velike pare. Sada je situacija takva da tamo vise nema Sabora nego je sve postala jedna komercijalna ujdurma sa vrlo visokim cenama. Najmanje koristi od Sabora imaju gradjani opstine Lucani i Mesne Zajednice Guca. Danas tamo dolaze ugostitelji iz raznih krajeva Srbije i lokalno stanovnistvo nema sanse da dobije lokacije pored bogatijih komsija. Ugostitelji sa strane dovode svoje kuvare, konobare i ostalo osoblje dok lokalnom stanovnistvu nije ostalo nista drugo sem da gleda. Agencije organizuju Sabor za velike pare a policija koju drzava placa sluzi da bi Agencije zaradjivale pare, komunalne sluzbe da ciste za drugima. Potpuno suludo. Sustina svega ovoga je da su te Agencije produzene ruke politickih stranaka koje preko njih dolaze do ogromnih finansijskih sredstava.
U buducnosti bi se radilo na sledeci nacin
Ceo Sabor organizuje opstina Lucani i Mesna Zajednica Guca. Svi ugostiteljski i maloprodajni objekti mogu da budu iskljucivo u vlasnistvu lokalnog stanovnistva da lokalno stanovnistvo vidi neke koristi od toga Sabora. Tek tada ce se vratiti Sabor svojoj izvornoj sustini. Svaki ugostitelj i svaka prodavnica mora da izdaje fiskalne racune i tokom cele manifestacije ce tu biti prisutna i poreska policija koja ce na bilo kakav prekrsaj kome je cilj izbegavanje poreza istoga momenta da zatvori taj objekat uz astronosmke kazne. PDV prikupljen za vreme Sabora bi u celosti ostajao u kasi lokalne samouprave. U pocetku ce biti problema ali ce kroz vreme sve doci na svoje mesto.
Ukoliko opstinska administracija u Lucanima i u Mesnoj Zajednici Guca nisu u stanju da organizuju Sabor onda do poslednjeg funkcionera smeniti i trajno isterati iz drzavne adminsitracije. Isti tretman moraju da imaju i sve ostale administracije u Srbiji.
Isti slucaj kao sa Saborom u Guci treba primeniti i na "Bier Fest" u Beogradu, "Exit" u Novom Sadu kao i na sve ostale turisticke manifestacije u Srbiji. (tekst o Palickom jezeru i agenciskom angazmanu pridodato pocetkom septembra 2011).
Turizam se pojavljuje u vise oblika: odmora, razgledanje, zabave, vikend turizam, zdravstveni turizam i tranzitni trizam.
Da bismo se ozbiljno bavili turizmom prvo trebamo da postignemo civilizaciske standarde u svim segmentima drustva i privrede. Prvo treba da eliminisemo sve ono sto je lose a sa cim se turista cim udje u zemlju susrece a to su: ponasanje carinika, policajaca, taksista, usluge po restoranima, cistoce i opremljenosti wc, smeca po ulicama i pored kontejnera, divljih deponija pored puteva i po rekama i potocima. Kao narod smo veoma predusretljivi prema strancima i mnogo smo pazljiviji prema njima nego medju nama samima. Tek posle resenja ovih problema i uklanjanja ovih prepreka mozemo se okrenuti ozbiljnom turizmu. Treba da popisemo u Srbiji sve sta je to sto svako mesto moze da ponudi da se vidi, svaka znamenitost, svaki tradicionalni dogadjaj. Srbija nema danas na zalost mesto na kome bi bili okupljeni njeni velikani koji su obelezili svoje vreme. To moze da bude jedno muzej mesto, ko smo i sta smo bili u proslosti. Kada danas nekoga pitate sta Srbija ima retko ko ce da nabroji vise mesta da se moze obici od nekoliko dana. Svaka znamenitost mora da bude napisana i opisana da privuce turiste. Rok za ovakvo ciscenje i spremanje Srbije je 6 meseci od dana stupanja na vlast.
Ovih dana sam bio u Arandjelovcu sa gorcinom u ustima obisao park i gledao spolja hotel "STARO ZDANJE" a pamtim ga od vremena 1980 gde je to bilo jedno reprezentativno izdanje. Danas nema ko da se brine o njemu i on je u rusevimana a nalazi se u ekskluzivnom parku Arandjelovca. Drzava mora da uzme u svoju zastitu taj hotel, obnovi ga u stari sjaj i napravi od njega hotel od 5 zvezdica da se u njemu mogu odrzavati razne manifestacije da se taj park preuredi u park cveca i lepih skulptura jedno idealno mesto za odmor i provod. Rok sa kretanje u sanaciju ovoga hotela je ODMAH.
Mi imamo idelane planine ali nemamo programe, banje koje boga molimo da ih neko uzme a umesto da gledamo kako su drugi uspeli pa da ih kopiramo mi ko degenerici stojimo i cekamo, da neko drugi za nas nesto resi i da nam neko nesto da, kao da je neko obavezan nesto da nam daje. Austija nema izlaz na more ali ima bolji turizam od recimo Hrvatske. Zasto. Samo zbog toga jer koriste svoj mozak.
Seoski turizam kod nas je neka kategorija koja nema odgovoarajuci status u drustvu. Nema organizacije, nema reklame, nema promocije nema informacija na jednom mestu i stoga ce drzava pokrenuti jedinstven sajt o seoskom turizmu sa jasnim informacijama gde se sta nudi i po kojim cenama, slike smestaja i okoline, prednsoti mesta i svega sto je vazno da bi se taj turizam sto vise razvijao. Danas mnogi koriste inetrnet koji nam je bogom dan da ako ga pravilno koristimo mozemo i veliku korist iz toga da izvucemo. Postoje pojedinacni sajtovi seoskog turizma ali za ozbiljan turizam to je gotovo beznacajno. Rok za kretanje u realizaciju ovoga sajta je Odmah.
Ino turizam radi razgledanja Srbije gotovo ne postoji makar ja za njega nisam cuo ili je toliko beznacajan da nije vredan niti pomena.
Ino turizam radi zabave je takodjer gotovo beznacajan ima tu nekoliko izuzetaka kao sto su: Guca, Exit, i verujte ne mogu da se setim treceg.
Vikend turizam je za sada najaci ali nedovoljno razvijen bez odredjenog pravca kuda dalje. Beograd je lep, atraktivan grad sa veoma dobrim nocnim zivotom po splavovima ali ne mogu svi da dodju jer ima mnogo ogranicenja. Ako bismo privukli niskobudzetne kompanije da lete ze Beograd petkom vece a vracaju se sa polazista nedeljom vece ili ponedeljak rano ujutro vikend turizam bi se veoma unapredio i razvio. Mi smo lep narod i to svi stranci priznaju. Po evropskim metropolama gde omladina izlazi je skupo i za njihov standard ali im je Beograd jeftin i kada plate avion.
Zdravstveni turizam je moze se reci od postojecih i instaliranih kapaciteta veoma malo iskoriscen.
Nama su danas u Beogradu hoteli poluprazni, JAT leti poluprazan a niko ne razmislja kako mozemo da iskoristimo zdravstvani turizam i tako popunimo svoje prazne i poluprazne kapacitete. Kada kazem zdravstveni turizam ne mislim na banje i lecilista nego recimo na popravke zubi koje su u inostranstvu jako skupe a vec mnogi znaju da se u Srbiji popravka zubi radi kvalitetno i jako jeftino. Treba im samo pomoci da se odluce da dodju ovde, raditi na toj propagandi i marketingu. Jeftinije im je da dodju u Srbiju i odesdnu 10 dana u hotelu, poprave nekoliko zubi nego da to urade u inostranstvu kod kuce. Zasto ne koristimo tu prednost i popunimo i JAT i hotele i dovedemo u restorane goste koji nece samo sedeti u sobi i na stomatoliskoj stolici sve te dane. Potrosice mnogo vise nego sto su i mislili i otici ce zadovoljni. Ovo je predlog koji moze doneti nasoj zemlji na desetine milona evra godisnje. Mnogi bolesnici koji se lece dijalizom se vezani za svoje mesto stanovanja zbog same bolesti i mogucnosti da im se pomogne na drugom mestu i ne mogu da idu nigde. Ukoliko bi se mi organizovali odnosno ministrastvo zdravlja mogli bi te pacijente primati ovde. Jedan tretman je mnogo jeftiniji ovde nego vani i osiguravajuca drustva koja placaju lecenje tih bolesnika imaju interes da ih posalju ovde i da im plate smestaj. Taj novac koji bi se zaradio moze se iskoristiti za praznu kasu zdravstvenog osiguranja da bi se popravio kvalitet lecenja u Srbiji kao i plate zaposlenih jer kako je krenulo svi kadrovi odose vani. Ovo su samo neki predlozi na kojima bi ti ljudi pri ambasadama mogli da rade. Rok za kretanje u akciju za popunu JAT-a i dovodjenje stranih turista na lecenja u Srbiju je Odmah.
Sto se tice banja u Srbiji pa mnogim penzionerima se vise isplati da dodju i zive u banjama u Srbiji nego da sede kod svojih kuca i stanova u gradovima. Zasto mi to ne koristimo, zasto svaki penzioner u Evropi nema u svom sanducetu jedan letak o banjama i lecilistima u Srbiji. Zasto se u nasim ambasadama ne organizuju prezentacije za te penzionere. Rok za pocetak ovih poslova je 6 meseci od dana stupanja na vlast.
Danas treba razmisljati u Srbiji graditi na jednom mestu manastire svih pravoslavnih crkava u svetu po uzoru na Svetu Goru. U buducnosti bi nam to moglo doneti lepe turisticke prihode.
U nasem tranzitnom turizmu vise imamo policiskih kontrola na autoputu nego benzinskih pumpi gde vozaci u tranzitu mogu da svrate i da se istusiraju, dali na benzinskim pumpama imaju tus kabine samo u svrhe da se putnici osveze tokom tranzita kroz Srbiju. Takve pume koliko ja znam ne postoje. A u EU ih ima na svakoj pumpi na autoputu. Tako mora da bude i kod nas. Rok za ove tus kabine na benziskim pumpama je godinu dana od dana stupanja na vlast.
Samo agresivnim nastupom u turizmu se mogu postici rezultati. Imamo li mi danas tu agresivnost i organizaciju koja moze da dovede vise turista. Namamo a da nekoga kopiramo necemo. Dokle.
Ukoliko imate interesovanje za ovo minsitartstvo molimo Vas da se javite i posaljete svoju viziju ovoga ministarstva. Ovo je samo moj predlog.
Sveto pismo u ovom minsitarstvu mora da bude srednjorocan i dugorocan plan te da sve mere i potezi koje se predlazu i preduzimaju moraju da budu u toj funkciji.