Svi gradjani Srbije ali apsolutno svi imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zastitu.
Na ovom primeru cemo Vam pokazati kako funkcionusu tenderi za nabavku materijala ne samo u zdravstvu nego generalno. Mene ne zanima sta druge drzave rade, mene zanima kako da sto jeftinije i povoljnije dobijemo robu i usluge a da u kvalitetu nista ne izgubimo.
Prvo. Da biste ucestvovali na tenderima morate da imate brdo papira, registracija, porezi, zasto, ne razumem, verovatno razume samo onaj sto je pisao Zakon o Tenderima, pa se onda gledaju neke druge beznacajne stvari i na to daju poeni. Sve to sto oni traze u pisanom obliku ima na inetrnetu. Ti poeni su u stvari vrata korupcije. Koja je na kraju cena to niko ne gleda, gleda se koja je najniza cena na tenderu a dali je to i najniza i najpovoljnija cena na trzistu za kvalitet koji se dobija.
Drugo. Ako proizvodjaci direktno ne ucestvuju na tenderu onda ni tender nema svrhe. Ako imamo u Srbiji 42 klinicka centra imamo i 42 nabavne sluzbe, 42 komisije i 42 puta se gubi vreme, svaka opstina u Srbiji ima Dom Zdravlja a neke i po dva Doma Zdravlja sto opet ukupno iznosi oko 180 Domova Zdravlja i 180 puta se raspisuju tenderi, 180 puta se zaseda i gubi vreme, 180 nabavnih sluzbi, 180 komisija, a Fond za zdravstvo prazan i pare se traze od budzeta. I pored svih ovih sluzbi a nisam ubrojao i sluzbe po raznim bolnicama koje vrse nabavke repromaterijala a Fond za Zdravstvo uz pomoc budzeta to sve placa, Fond i Budzet drzave koja je 6-ta u svetu po starosti nacije.
Sada uz svu ovu muku dolazi i Agencija za Lekove koja odredjuje koje su to firme koje mogu da se kandiduju za nabavljace repromaterijala. Ne znam tacno ali licno verujem da u Agenciji radi najmanje jedno 400 ljudi (ovo pisem napamet jer na sajtu Agencije nisam nasao tu informaciju, zasto nema te informacije pretpostavite). Sada kada recimo Dom Zdralja izvrsi neku nabavku od firmi koje imaju dozvolu Agencije za Lekove on moze da se osloni samo na deklaraciju robe i nista vise, dali roba odgovara deklaraciji to je diskutabilno, neko to prihvati neko ne i tako to prolazi. Sada mora da se vrsi registracija svakoga dobavljaca i repromaterijala a pod repromaterijalom podrazumevam i lek i pomocna medicinska sredstva. Sada ta registracija jako kosta i ko to placa, pa podnosioc molbe za registraciju svakako ne, jer on to natovari na cenu materijala Zdravstvanoj ustanovi, i onda imamo situaciju da je Agencija za Lekove puna para, a Fond i budzet Srbije su prazni a i oni su drzavni, presipa se iz supljeg u prazno sa ogromnim gubicima drzave i nacije.
Meni licno je apsurd da lekove drzavne firme "Galenika" kupuje zdravstvo od privatnih firmi koje opet placa drzava preko Zdravstvenog fonda i iz Budzeta. To je rasipnistvo i to namerno rasipnistvo 6-te nacije po starosti u svetu.
Sada i pored ovih naizgled jakih standarda kojih se drzi Zdravstvo sobe gde leze pacijenti su pune bubasvaba ili bubarusa verovali ili ne. Ovde bi posebno istakao po mojim informacijama da u tome prednjaci VMA. Cemu toliki standardi ako je higijena takva. Za druge bolnice ne mogu da tvrdim jer ne znam ali verujem da ih i tamo ima.
Resenje
Prvo, bi trebalo resiti problem higijene po zdravstvanim ustanovama, da vise nema ovih bubasvaba. Treba videti po svakoj zdravstvenoj ustanovi dali imaju zimi dovoljno grejanja a leti hladjanja da negde ne prokisnjava, a paralelno sa tim krenuti u drugi deo kako snabdeti te ustanove potrebnim lekovima i medicinskim materijalom. Ti troskovi su jako veliki i kako ih smanjiti.
Drugo, prikupiti sve potrebe za lekovima i repromaterijalima u celoj Srbiji za sve Zdravstvene Centre, Domove Zdravlja i Bolnice na jedno mesto i osnovati jednu nabavnu sluzbu za celo zdravstvo Srbije koje se finansira iz Fonda za zdravstvo i iz Budzeta Srbije.
Ovo vazi i za ostala ministarstva koja se finansiraju iz budzeta.
Potom pozvati sve proizvodjace u Srbiji koji postoje i zapoceti pregovore o mesecnim kolicinama sa recimo placanjem: Avans ili na 30 ili na 60 dana. Odabrati tri najpovoljnija proizvodjaca i dogovoriti kolicine. Cene nabavke bi znacajno bile manje nego danas verujem da bi to smanjenje islo i do preko 50% u odnosu na danasnje cene. Kada proizvodjac-dobavljac donese robu on je donosi na jedno mesto mesecno celu kolicinu i onda se vrsi kontrola kvaliteta i tek onda kada prodje kontrolu kvaliteta ta roba ili repromaterijal se pusta u upotrebu. Cvrsto sam ubedjen u veliko smanjenje troskova nabavke repromaterijala. Da nebi doslo do iznenadnih situacija u nabavci recimo izazvanih nekvalitetnom robom ili repromaterijalom nabavka treba da se vrsi recimo 15 dana pre raspodele po medicinskim ustanovama ili mesec dana. U ovoj kombinaciji dobija se roba boljeg kvaliteta nego danas po daleko manjim cenama.
Sto se tice robe iz uvoza to pitanje je manje vise reseno na nacin da svaki od tih dobavljaca ima svog zastupnika u Srbiji te sa sa njim moze ugovarati nabavka ali se redovno mora pratiti cene tih proizvoda u inostranstvu da nebi bilo "odskakanja". Nije sve isto kada se kao danas prica sa recimo 100 ustanova po 10 komada ili sa jednom od 1.000 komada. Ovde sa jednom sluzbom kada se kaze kolicina cena brze pada.
Uzmimo sistem nabavke sredstava higijene gde se na otvaranju tendera donose uzorci i cene su nerealno niske. Uzorak odlican. Cim dodje do prve isporuke nista od kvaliteta koji je bio u uzorku. Onda se kupuje daleko vise sredstava da bi se higijena uopste mogla odrzavati.
Po predlozenom sistemu gde Agencija za Lekove prelazi u Laboratoriju za lekove i medicinski potrosni materijal i glavna funkcija joj je da vrsi kontrolu kvaliteta i ukoliko ne odgovara uzorku vraca ga dobavljacu. Kome moze sada da se zali Dom Zdravlja na kvalitet koji je dobio. NIKOME. Ovako po predlozenom sistemu nema ni sanse da dobije los kvalitet.
Po danasnjem sistemu, rok placanje je sve duzi, a cene samim tim automatski rastu. DOKLE. Dok neko normalan se sedne i konacno sabere 2+2 da je to 4.
Garantujem da ovim predlozenim sistemom se moze ustedeti danas preko 50% novcanih sredstava.
Ovde ce neko reci da ce biti velika korupcija a ja kazem da svaki sluzbenik u nabavnoj skuzbi ima status drzavnog sluzbenika i da shodno tome ukoliko bude uhvacen u korupciji gubi: radni staz i imovinu stecenu na taj nacin, te krivicno odgovara i nikada vise ni on ni clanovi njegove uze porodice nece moci da rade u bilo kojoj drzavnoj ustanovi. Pa ko voli neka izvoli. Dali ce biti pokusaja korupcije. HOCE. Dali ce biti sankcionisanja te korupcije. HOCE. Posle nekoliko pokusaja, hapsenja, osuda, oduzimanja imovine i radnog staza ta korupcija ce veoma znacajno opasti.
Sta bi se postiglo ovim sistemom. Prvo, veliki broj danasnjih sluzbenika koji rade u nabavnim sluzbama ce se svesti na jednog coveka za hitne intervencije po Zdravstvenom Centru koji bi pokrivao sve bolnice i Domove Zdravlja u okviru Zdravstvenog Centra. Odredjeni broj ljudi bi otisao sa platne liste Zdravstvenog fonda i budzeta Srbije dok bi troskovi nabavke repromaterijala bili znacajno smanjeni. A repromaterijal ili lekove i pomocni medicinski materijal bi dobijali jeftinije nego danas i kvalitetnije nego danas.
Postavio bi logicno pitanje za razmisljanje. Kakva je korist za drzavu ako recimo neka firma ima registraciju Agencije za Lekove i prodaje svoj proizvod po ceni recimo 100,00 dinara i postoji firma koja radi isti taj proizvod ali nema registraciju Agencije za Lekove i cena njihovog proizvoda je 50,00, ili 70,00 dinara. Kvalitet proizvoda je isti. Sta treba drzava da kupi. Skuplji ili jeftiniji proizvod. Sta biste licno vi kupili. E to sto biste licno Vi kupili treba da kupi i drzava. Ako treba da kupi jeftiniji proizvod cemu onda registracija. Registracija je samo proizvod necijeg neznanja i nerazumevanja drzave i budzeta u kom zivi. Mislim da se treba ostaviti fraza i glumljenja standarda i preci na realan zivot.
Takodjer sve poslovanje treba da se stavi na web sajt da bi bilo javno kako svi prihodi tako i svi rashodi, svaki racun mora da bude skeniran i javno objavljen.
Takodje postoji jedan ozbiljan nedostatak u zdravstvu na koji retko ko obraca paznju. U Srbiji uopste nigde ne postoje bolnice za teske bolesnike kojima nije ostalo od zivota mnogo vremena. Doktori uglavnom takve pacijete otpustaju na kucno lecenje da "umre kuci". To jako opterecuje porodicu koja prvo nije sposobna da leci takve pacijente i olaksa im ostatak zivota. Za takve slucajeve bi se napravila bolnica sto kazu za "poslednje dane" i tako porodicu oslobode tog tereta za koji nijedna porodica realno nije sposobna. Clanovi porodice su jako opeterceni na poslu i u takvoj situaciji sa takvim pacijentom nije radno sposobna a kuci nije takodjer sposobna da pomogne pacijentu na odgovarajuci nacin. Porodica je svesna da pacijentu ne moze pomoci ali ima psihicki mir da je ucinjeno sve da njihovom najmilijem makar ti poslednji dani proticu u najboljoj mogucoj nezi koja se moze pruziti. Ovakva bolnica je jedan humani cin i odlika civilizovanosti jednog naroda.
Sto se tice lecenja i smestaja mentalno obolelih osoba mislim da je u Srbiji jako malo uradjeno. Praksa je da neki roditelji ne zele svoju decu da daju u takve ustanove. Zasto. Postoje dva razloga. Prvo, lose iskustvo koje se moglo videti po medijima gde su postupci osoblja bili nekorektni i drugi jer roditelji ipak zele da se brinu za svoju decu. Kada se svede jedan zivot dva roditelja sa takvim detetom moramo da budemo realni i kazemo da tu nema nikakva zivota, a gledajuci ih kao radnike njihove radne sposobnosti su veoma smanjene i doprinos na poslu je manji od ocekivanog. Mnogo je bolje i za roditelje i za dete da dete bude medju drugom decom i da roditelji mogu da dodju i obidju kada pozele svoje dete. Tako bi zajednica dobila dva dobra radnika umesto kao do sada.
Licno sam lezao u bolnici i imam zamerku gde recimo dok cekate na operaciju u istoj sobi su i pacijenti koji su operisani i onda cele noci slusate njihove jauke a idete na operaciju. To je jako stresno i neprijatno i o tome lekari bi trebalo da razmisle da zdrave pacijente pred operaciju drze u jednoj sobi a po obavljenoj operaciji ih prebacuju i drugu sobu gde su vec operisani pacijenti. Mozda gresim, ali makar razmisliti o ovom problemu.
Sada da vidimo kako nivo korupcije da se znacajno smanji ili ukine u Zdravstvu.
Resenje
Kada student zavrsi medicinski fakultet on ne sme da dobije originalnu diplomu na ruke nego samo jedan papiric da je zavrsio fakultet a diploma prelazi u vlasnistvo Ministarstva zdravlja. Kada konkurise za posao on navodi kada je zavrsio fakultet, zdravstvena ustanova vrsi proveru kod Ministarstva zdravlja. Ovo je slucaj sa studentima koji su zavrsili fakultet na teret budzeta. Oni koji su zavrsili fakultet sopstvenim finansiranjem imaju pravo na diplomu do momenta dok se ne zaposle u drzavnoj ustanovi, tada predaju originalnu diplomu Ministarstvu zdravlja koje takodjer vrsi proveru diplome i zadrzavaju diplomu za sebe. Ukoliko ne prilozi originalnu diplomu onda nema ni zaposlenja. Ukoliko se desi korupcija tada taj lekar gubi pravo na diplomu, gubi radni staz, odgovara krivicno i oduzima mu se sva imovina stecena korupcijom te se vrsi provera sve stecene imovine, ne da drzava dokazuje nego on da dokazuje sta je gde i kako kupio i dali je platio sve poreze. Pa ko voli neka izvoli. Ne postoji niko bez koga se ne moze. Kada stupi na snagu sudska presuda da se neki zdravstveni radnik bavio ili trazio ili uzimao mito njegova diploma se brise na fakultetu kao da nije zavrsio niti bilo kada studirao medicinu. Diploma se jednostavno pocepa. On tada vise nece moci da dobije posao lekara niti u zemlji niti u inostranstvu. Pa ko voli neka izvoli da se bavi korupcijom.
Sada da vidimo dali se prihodi u zdravstvu mogu povecati. Nije nikakva tajna da se ljudi lece tamo gde je jeftinije odnosno fondovi salju svoje osiguranike tamo gde je jeftinije. Ako je tako zasto mi nismo tu opciju iskoristili do maksimuma. Zasto nismo u Evropi drzava broj 1 po broju operisanih stranaca. Danas postoji dosta operacija koje se kod nas obavljaju ali sta je to kod nas lose da nemamo daleko vise takvih operacija. Ako su problem kadrovi dajte da ih skolujemo na najsavremenijim svetskim centrima. Neshvatljivo mi je da mi u drzavi nemamao anestezilologe. Pa drzava treba sada vec sledece godine da raspise prijem ako treba i 1.000, 2.000 ili 3.000 novih studenata za anesteziologe. To je posao ministarstva koga to ocigledno ne zanima ili tu sede neskolovani ljudi, statisticari, koji samo konstatuju da fali toliko i toliko ljudi i tu je kraj, nema ideje da se to izmeni, nema akcije u tom pravcu.
Popravka zubi je jako skupa u zemljama zapada ali je kod nas daleko jeftinija. Zasto nikome ne padne na pamet u ovoj drzavi da tu cinjenicu iskoristi i tako popuni prazne kapacitete Jat-a, popuni hotele u Beogradu i imamo zdravstvene turiste u Beogradu recimo 10 dana koji nece samo sedeti u sobi i na stomatoloskoj stolici. Zasto se veliki broj operacija ne radi kod nas, jesmo li mi sugavi, ne znamo to raditi ili smo neorganizovani. Ja bi rekao da je ovo poslednje u pitanju.
Zasto Ministarstvo Zdravlja Srbije ne organizuje lecenje narkomana u Srbiji zatvorenog tipa gde bi recimo lecili strane narkomane po ceni da uz njega mozemo da lecimo i dvojicu, trojicu nasih narkomana dzaba. Narkomanija je problem omladine broj 1 i u buducnosti kako se ocekuje ako se nista ne izmeni bice sve veci i veci. U sadejstvu sa Ministarstvom Policije jednom se mora krenuti u odlucan obracun sa narkomanijom da se to zlo iskoreni. To zlo je veliki izvor kriminala i mora mu se stati u kraj. Za ovo premlacivanje sticenika u Manastiru Crna Reka svu odgovornost stavljam na teret Ministarstva Zdravlja jer porodice narkomana su napustene od strane drzave, morale da se okrenu i takvim ljudima samo da spasu svoju decu. Onda mozete shvatiti ocaj porodica narkomana i nebrigu drzave.
Ministarstvo mora da predlozi Zakon po kom svaki zaposleni radnik ne teret poslodavca po nekoj razumnoj ceni mora jednom godisnje da ide na sistematski pregled i to sve radi preventivne zastite. Preventiva smanjuje troskove zdravstvenog Fonda i budzeta Srbije.
Stalno se prica ali nikako da vidimo jednistvenu bazu podataka o gradjanima pacijentima da recimo bilo koji lekar u Srbiji moze kada pacijent sedne ispred njega da ukuca u kompjuter recimo njegov licni broj i dobije sve podatke o pacijentu od rodjenja pa do dana danasnjeg. To bi takodjer znacajno smanjilo troskove Fonda i budzeta. Lekar bi se daleko brze upoznavao sa zdravljem pacijenta i brze bi i preciznije mogao da donosi terapiju bilo bi mnogo manje nepotrebnog praznog hoda. To kocenje i odugovlacenje sa tom bazom mislim da je namerno i to mora da stane. U tu bazu bi svaki lekar kod koga bi se pacijent obratio unosio podatke sa pregleda kao i rezultati svake analize i mogli bi se nakon nekog vremena izvlaciti neki zakljucci o bolestima i kako nesto leciti. Mnoge bolesti bi se daleko laske dijagnosticirale po ovom sistemu i lecenje bi bilo jeftinije sto je bitno za Zdravstveni fond i budzet.
Sto se tice lecenja sterilnosti zena tu drzava mora da omoguci svakoj zeni da umesto do sada 2 puta ima pravo na besplatno lecenje do 7 puta a tek posle toga ide se na komisiju koja odobrava nove pokusaje. Sve u cilju povecanja nataliteta. Daj boze da svaka zena posle intervencije rodi blizance ili trojke ili jos vise dece.
Sto se tice akcije o davanju organa za transplataciju tu takodjer ministarstvo ne vodi akciju kako treba. Prica se o tome kako mi imamo malo ljudi koji su potpisali donorske kartice ali se jako malo prica o tome kako i pod kojim uslovima se moze doci do situacije da bi se ljudi odlucili da daju svoje organe. Od sve price do sada ja sam cuo samo jednom sta je to stanje "mozdane smrti" a stotine poziva sam cuo za donosrke kartice. Akcija se lose vodi i u svakom pozivu i prici se detaljno prvo mora objasniti sta je to i kakvo stanje "mozdane smrti" kako se to utvrdjuje da ljudi budu detaljno ali detaljno informisani jer poluinformacija kakva se sada daje ostavlja mesto sumlji da se i zdravim ljudima u komi uzimaju organi i stoga ljudi i izbegavaju potpisivanje donorskih kartica.
Obzirom da nam mnogo nedostaju finasijskih sredstava ne shvatam kako ministarstvo ili direktori bolnica ili Klinickih centara ne obilaze profitabilne firme i traze finansijska sredstva za kupovinu skupe opreme. Svaki covek mora da shvati ako hoce da ima dobro lecenje da to i kosta i da se ta sredstva moraju obezbediti. Mnoge firme bi se tim akcijama odazvale ali nema ko da ih kontaktira niti da ih pita. Treba ih pitati neka se od 100 firmi jedna odazove i to je odlican uspeh i to su neka sredstva. Imao sam prilike da leti budem u bolnici gde je temperatura u sobama iznosila i preko 400C a nisu imali klima uredjaje, pa ne postoji nijedan direktor firme koji ima sredstva a da nebi dao koliko moze da se taj problem resi jer i on vec sutradan moze da bude pacijet te iste sobe i da se kuva na toj temperaturi. Koliko li je samo ljudi umrlo bas zbog te temperature. To je neodgovornost i ministarstva i nas obicnih ljudi. Neko to pitanje mora da pokrene. Neko mora da krene na teren i obilazi firme i imucnije preduzetnike. Nije sramota traziti, nije sramota ni biti odbijen, sramota je kada neko umre iz bezveznog razloga.
Potpuno mi je besmisleno da su doktori, hirurzi, profesori medicine budu direktori bolnica jer tim gubi struka a gotovo redovno gubi i ekonomija bolnice. Kada jedan hirurg napusti hirurgiju nekoliko meseci tesko se vraca u struku jer to ne radi svakodnevno a koliko smo mi na taj nacin izgubili do sada strucnjaka. U obrazovnom sistemu se mora otvoriti smer i menadzment u zdravstvu. Funkcija menadzera mora da bude da gleda kako da ekonomskii ustanova sto bolje funkcionise i da se bori da obezbedjuje sredstva ali se u struku medicine ne mesa jer je ne razume.
Danas jedan od najvecih proizvodjaca lekova drzavna firma "Galenika" je u veoma teskoj situaciji i meni se cini da se sve cini da se ova kompanija proda posto poto jer je to "losa komapnija" koja opterecuje drzavu sto realno ne odgovara istini. U tu kompaniju prvo moraju da dodju strucni ljudi, posteni ljudi i da tu kompaniju stave na noge i potom planski krenu u razvoj te kompanije. Tamo ima dosta viska radne snage i radna snaga mora da se svede na potrebnu meru a ne da sluzi kao kompanija za zaposljavanje partiskih kadrova. Jednoga dana ce se doci do tog momanta jer iako se sutra ta firma privatizuje mnogi ce odmah dobiti otkaz a pitanje je dali tu kompaniju treba sada uopste privatizovati u ovom momentu krize kada bi realno dobili jako malo novca ili cekati vreme kada ce ta kompanija vredeti mnogo, mnogo vise. Ako je hrvatska kompanija "Pliva" vredela i prodata za 2 milijade evra onda sasvim sigurno i "Galenika" vredi makar toliko. Ako niko nema pare u ovom vremenu da plati toliko onda cemo cekati daleko bolje vreme a do tada neka bude to drzavna kompanija. U "Galeniku" ulagati i ocekivati dobit, traziti nova trzista za njihove lekove. Prodaja za nekih 200 miliona evra je vise nego ponizenje i stoga ljudi koji su govorili i radili na tome da je prodaju moraju biti udaljeni i od te komapnije i od zdravstva. To nisu ljudi cistih namera.
Ukoliko imate interesovanje za ovo minsitartstvo molimo Vas da se javite i posaljete svoju viziju ovoga ministarstva. Ovo je samo moj predlog.
Potrebno je pazljivo prostudirati sve sisteme Zdravstva u svetu i sve sto je pozitivno uzeti iz tih sistema i ugraditi ga u svoj sistem zdravstva a sve to u cilju da Srba za 100 godina bude 100 miliona i da nam Ekonomija za 50 godina bude najaca u Evropi. Ovo mora da bude sveto pismo svakom zaposlenom u minsitarstvu i svakom zaposlenom u zdravstvenim ustanovama.